NBANoLimits

Najuspešniji "učenici" razvojne lige?

komentari (0)

Autor: TV Arena sport

22.10.2021 00:00
Najuspešniji "učenici" razvojne lige?
Najuspešniji "učenici" razvojne lige?

Većina igrača najjače košarkaške lige dođe jednostavnijim putem do same lige. Uglavnom je to nakon jedne ili više godina provedenih igrajući za pojedine koledž ekipe, koji se nakon toga prijave za draft i budu birani od strane jednog tima u ligi. Igrači sa vrhunskim talentom provedu dobar deo godina takmičeći se u najkvalitetnijoj i najboljoj ligi sveta, u međuvremenu, drugi igrači nemaju baš tako jednostavnu uzlaznu putanju.

https://twitter.com/nbagleague/status/1437506369343696899

Na sam draft se prijavi između 150 i 200 košarkaša svake godine, dok u NBA ligu bude izabrano 60 igrača. Nedraftovani igrači uglavnom završavaju igrajući u razvojnoj ligi ili se otisnu negde preko okeana. No, čak i izabrani igrači ponekad vrlo lako skliznu do razvojne lige od strane timova koji su ih izabrali. Tako oni završe u njihovim razvojnim timovima u kojima se prate razvoj i napredak. Nažalost, igrači koji provode svoje prve sezone igrajući u razvojnim timovima nemaju mnogo utakmica za svoje prve ekipe i tamo ostaju dobar deo svoje karijere.

Iako igrači u razvojnoj ligi nisu najtalentovaniji i najbolji, tokom godina ta liga je puno napredovala i razvila se. O tome govori i sama činjenica da je NBA liga napravila tim ”Ignite”, koji dovodi igrače direktno iz srednje škole i tako postaje prvi tim nakon Klivlenda koji je 2003. godine draftovao Lebron Džejmsa koji nije otišao na koledž, već direktno u najjaču ligu. Zapravo, 2003. godina je poslednja godina u kojoj je liga dozvolila atletama da direktno iz srednjih škola idu u NBA, bez odlaska na koledž.

Tokom poslednjih par sezona smo imali igrače koji su imali veliki uticaj na svoje ekipe u najjačoj ligi sveta, a neki su se čak domogli i onog najtežeg dela, a to je osvajanje šampionskog prstena. Dakle, prvo ćemo ukratko o igračima koji su imali uticaj na samu igru svojih timova, a zatim izdvojiti njih šestoricu koji su se najviše ostvarili.

Pa dakle, da krenemo redom:

Džerald Grin, draft 2005. godine, prva runda, 18. pik, biran od strane Boston Seltiksa.

Grin je jedan od onih momaka koji je prvo krenuo iz razvojne lige. U prvoj sezoni najjače lige sveta odigrao je 32 utakmice sa skromnim prosekom od 5.2 poena i 1.3 skoka po meču. U narednim godinama njegova uloga bivala je sve učinkovitija po tim u kojem je igrao, te je imao i veću ulogu u pojedinim momentima. Tokom karijere, Grin ima prosek od 9.7 poena i 2.5 skoka po utakmici. No, Grin je pre svega poznat po zakucavanjima tokom utakmica, te je u jednom navratu 2007. godine osvojio takmičenje u zakucavanjima koje je njegovo najveće dostignuće tokom karijere.

Set Kari, draft 2013. godine, nedraftovan.

Set Kari, mlađi brat Stefa Karija, krenuo je iz razvojne lige 2013. godine igrajući za ekipu Santa Kruz Voriorsa. Prve godine je već pokazao da kao i svoj stariji brat ima sjajnu ruku i da može pogađati u neverovatnim procentima. Set se do 2016. godine tražio u NBA ligi, sve dok nije potpisao za Dalas, gde dobija slobodu i minute da pokaže svoj potencijal, što je i uradio. Već u prvoj sezoni beleži 12.8 poena i 43% šuta za tri. To ga je otisnulo, pa je danas jedan od najboljih šutera lige gde trenutno brani dres Filadelfije.

Hasan Vajtsajd, draft 2010. godine, druga runda, 33. pik, biran od strane Kingsa.

Vajtsajd je jedan od onih igrača koji je takođe odmah po dolasku u ligu prosleđen u njihov razvojni tim na kaljenje. Tamo se nije snašao i godinama mu nije pružena prilika u najjačoj ligi sveta, sve do 2014. godine, kada potpisuje za Majami. Vajtsajd u prvoj sezoni po dolasku u ekipu sa Floride pokazuje svoj neverovatan defanzivan potencijal i već prve godine beleži dabl-dabl po meču od 11.8 poena i 10 skokova uz 2.6 blokade. Godinama ga krase neverovatne defanzivne sposobnosti, što dokazuje i to da je 2016. svrstan u drugu najbolju defanzivnu petorku lige. No, 2017. godine je osvojio nagradu za najboljeg skakača lige, gde je prosečno beležio fenomenalnih 14.1 skok po meču. Nakon ekipe Majamija igrao je za Portland i Kingse, a danas igra u ekipi Jute.

Kristijan Vud, draft 2015. godine, nedraftovan.

Vud je jedan od onih momaka koji nije imao sreće da se na početku svoje karijere oproba odmah u NBA, nego je morao ići težim putem. Kada kažemo težim, tako stvarno i mislimo, na šta nam ukazuje i njegov košarkaški put. Kristijana je 2015. godine potpisala ekipa Filadelfije na dvosmerni ugovor, te je tako igrao za njihovu filijalu, ali ne i za prvi tim Siksersa. Tako je bilo i naredne dve godine sa ekipom Šarlota i Milvokija. Da bi 2019. godine, Vud dobio šansu pred sam kraj sezone od ekipe Pelikansa, gde u 8 mečeva beleži neverovatne brojke od 16.9 poena i 7.9 skokova. No, Vud biva otpušten od strane Pelikansa, pa ga naredne godine potpisuju Pistonsi kao slobodnog igrača. Sam igrač je konstantno isticao da je potcenjen, ali je u Detroitu dobio šansu da stvarno pokaže koliko vredi. Naravno, to je i uradio beleživši 13.1 poen i 6.3 skoka po utakmici i to sve kao rezervni centar tadašnjem najboljem igraču Andreu Dramondu. Naredne godine potpisuje novi ugovor sa ekipom Detroita od 41 milion na 3 sezone i istog momenta biva trejdovan u ekipu Hjuston Roketsa gde je po prvi put dobio pravu šansu da pokaže sve što zna, što to i čini. Prosečno je beležio 21 poen i 9.6 skokova, postaje glavni igrač ekipe u kojoj je i danas, ali i neko na koga ekipa uvek može da se osloni.

Kendrik Nan, draft 2018. godine, nedraftovan.

Nan je kao i većina nedraftovanih igrača krenuo putem razvojne lige gde je morao da kali svoj put ka ligi. Nakon poslednje godine na koledžu Ouklend, Nan je neočekivano ostao nedraftovan. Njega su potpisali Santa Kruz Voriorsi sa kojima u toj sezoni beleži 19.3 poena, 3.8 skokova i 2.8 asistencije po utamici. Na kraju sezone Nan ostaje bez ugovora što nije promaklo velikom magu za igrače ispod radara, Petu Rajliju i franšizi sa Floride sa kojima Kendrik potpisuje dvogodišnji ugovor . Prve sezone u dresu Majamija beleži 15.3 poena i 3.3 asistencije po utakmici, da bi naredne poboljšao svoje procente šuta, ali isto tako i stigao sa svojim saigračima do samog kraja, do velikog finala u kom gube od ekipe iz Kalifornije, Los Anđeles Lejkersa. U sezoni 2021-2022, Nan na leto kao slobodan agent potpisuje dvogodišnji ugovor sa ekipom Lejkersa za koju trenutno nastupa ali je povređen, o čemu možete opširnije pročitati na linku.

A sada vam predstavljamo 6 najuspešnijih igrača koji su kroz razvojnu ligu pravili sebi put ka najjačoj ligi sveta.

Deni Grin, draft 2009. godine, druga runda, 46. pik, biran od strane Klivlenda.

Grin je pre nego li se probio u NBA ligu kao elitni šuter, usavršavao svoje veštine u razvojnoj ligi. U dve sezone, Grin prosečno beleži 20,6 poena i 7,3 skoka po utakmici, dok je šutirao odličnih 44,9% za tri poena. Nakon toga, ljudima sa naših prostora dolazi dobro poznat period u kom Deni brani boje tadašnje Union Olimpije. Za ekipu Olimpije, Grin je odigrao skromnih 7 utakmica, na kojima je beležio 11.4 poena i 4 skoka.

Nakon toga nastupao je za Sparse od 2011. do 2018 godine, sa kojima je u tom vremenskom periodu dospeo jedanputa na sam vrh lige 2014. godine. 2017. Grin dobija priznanje od strane lige, tako što biva svrstan u drugu najbolju defanzivnu petorku. Leta 2018. godine, Grin je u sklopu dogovora između ekipe Sparsa i Toronta, zajedno sa Lenardom pošao put Kanade u kojoj će te sezone osvojiti svoj drugi prsten, a za ekipu Toronta prvi prsten u njihovoj istoriji. Naredne sezone potpisuje dvogodišnji ugovor sa ekipom Lejkersa i u prvoj sezoni sa Lebronom osvaja prsten. Grin nastavlja svoje putešestvije, te u sklopu nekoliko razmena između franšiza završava u Filadelfiji, u kojoj se nalazi i na početku nove sezone.

https://www.youtube.com/watch?v=JXDCMl6I9ko&ab_channel=YahooSportsCanada

Deni Grin je sigurno jedan od najtraženijih igrača s obzirom na to koliko je efikasan pored superzvezda kao što su Tim Dankan, Kavaj Lenard, Entoni Dejvis i Lebron Džejms. U svakoj od ekipa sa ovim super zvezdama pored sebe imao je veliku ulogu pre svega u defanzivi, a u napadu kao sjajan šuter. Grin je uvek imao veliko poverenje igrača koje definitivno zaslužuje.

Statistika u karijeri: 9.0 poena, 3.5 skokova, 1.6 asistencija, 1.0 ukradene lopte, 0.8 blokada.

Nagrade: 3 puta šampion, 2017. godine druga najbolja defanzivna petorka.

Šon Livingston, draft 2004. godine, prva runda, 4. pik, biran od strane Klipersa.

Livingston je u svoje prve dve sezone odigrao 91 utakmicu i prosečno postizao 6.3 poena po utakmici. U svojoj trećoj sezoni u proseku je beležio rekordnih 9.3 poena po utakmici i po mišljenju mnogih analitičara verovatno jedini igrač koji je napredovao u sezoni 2005–2006. Naredne godine Šon je trebao biti nosilac ekipe, ali ga je nažalost omela katastrofalna povreda kolena zbog koje je propustio ostatak sezone.

https://www.youtube.com/watch?v=2M5I4yw02kk&ab_channel=JessicaQuintos

U utakmici protiv Šarlot Bobketsa 26. februara 2007. Livingston je doživeo verovatno i najtežu i najgoru povredu viđenu u sportu. Iščašivši levu čašicu kolena nakon što je nezgodno sleteo nakon promašenog polaganja, što je rezultiralo bočnim pucanjem leve noge. Livingston je povredio skoro svaki deo kolena, pokidavši prednji ukršteni ligament (ACL) zadnji ukršteni ligament (PCL) i lateralni meniskus, teško uganuvši njegov medijalni kolateralni ligament (MCL). Livingstonu je medicinski stručnjak u bolnici rekao da postoji šansa da će mu noga biti amputirana. Trebali su mu meseci rehabilitacije da bi ponovo mogao da hoda. Ali nije se predavao i vratio se na teren. Klipersi nisu iskoristili opciju u ugovoru i tako je postao neograničeno slobodan. Doktori su mu dali potvrdu za povratak na teren leta 2008. godine, te je Livingston potpisao sa ekipom Majamija u kojoj skoro i da nije imao prostora za igru. No, 2009. godine potpisuje za ekipu Tusle, koja se nalazi u razvojnoj ligi, pa je tako uspeo da se vrati na košarkašku mapu. U narednim godinama se selio od ekipe do ekipe tražeći negde mesto na kom će ponovo moći da igra kao u koledž danima, a leta 2013. godine potpisuje za Bruklin Netse koji prave strašnu ekipu u kojoj su Kevin Garnet, Pol Pirs, Deron Vilijams i mnogi drugi odlični igrači u to vreme. Livingston je imao solidnu rolu u toj ekipi, beležio je 8.3 poena i 3.2 asistencije. To ga je otisnulo, da bi naredne sezone potpisao sa Golden Stejt Voriorsima, što će se ispostaviti kao izbor karijere. Livingston u tom periodu biva sjajna zamena za Stefa Karija i za svojih 5 godina provedenih u Voriorsima osvaja čak tri prstena, ispostavlja se biva jedan od najvažnijih igrača franšize iz San Franciska. Narednog leta, Livingston odlazi u penziju i postaje jedan od članova uprave Voriorsa.

Statistika u karijeri: 6.3 poena, 3.0 asistencije i 2.4 skoka.

Nagrade: 3 puta šampion (2015, 2017, 2018).

Džordan Klarkson, draft 2014. godine, druga runda, 46. pik, biran od strane Vašingtona.

Džordan Klarkson nije bio neko ko je ostao zapažen kao dobar igrač na fakultetu, te je na istom proveo pune četiri godine što je uglavnom neobično za današnje igrače. U noći kada je izabran od strane Vašingotona odmah biva prosleđen ekipi Lejkersa u zamenu za novac. Prve sezone, Klarkson odmah biva poslat u razvojnu ligu da brani boje Los Anđeles Difendersa. No, Lejkersi ga na pola sezone vraćaju u svoj prvi tim i u 38 utakmica Klarkson beleži zaista sjajne brojke – 11.9 poena, 3.2 skokova i 3.5 asistencije, što je za nekoga ko je povučen iz razvojne lige fenomenalna statistika. Svake naredne godine, Klarkson biva bolji i bolji, ali 2017. godine ga trejduju u Klivlend, kod Lebrona Džejmsa. Klarkson je jedan od retkih igrača koji se može pohvaliti kako je delio svlačionicu i sa Džejmsom, ali i sa legendom Lejkersa, Kobijem Brajantom.

Klarkson je nastavio sa konstantnim partijama i u dresu Klivlenda, ali 2019. godine prelazi u Jutu, gde odmah prve sezone pravi značajan iskorak u svojoj karijeri i povećava svoj prosek poena po utakmici na 18,4. Iste te sezone biva izabran za najboljeg šestog igrača lige u jakoj konkurenciji.

Statistika u karijeri: 15.3 poena, 3.3 skoka i 2.6 asistencija.

Nagrade: Petorka najboljih novajlija lige 2015. godine, najbolji šesti igrač 2021. godine.

Rudi Gober, draft 2013.godina, prva runda, 27. pik biran od strane Denvera.

Rudi Gober je na početku svoje karijere igrao u Francuskoj pre negoli se prijavio za draft 2013. godine gde je biran od ekipe Denvera, ali ubrzo nakon toga biva prosleđen u Jutu za Erik Grina. Francuz je odmah poslat u filijalu ekipe Jute. Tu šansu iskorišćava maksimalno i pokazuje nevervovatan potencijal pre svega u odbrani, ali i napadu. Beležio je odličnih 13.9 poena, 11.4 skoka i čak 3 blokade po meču. No, Goberov uspon počinje nakon dve godine provedene u razvojnoj ligi. Sezone 2016/17 Rudi postaje prava zver u najjačoj ligi sveta i to pokazuje tako što te sezone ima najviše blokada po utakmici, čak 2,6 po meču.

Gober postaje konstantan u odabiru najboljih odbrambenih petorki lige, što svakako i opravdava tako što zaključava reket svaku utakmicu. Pored toga, ima i sjajan doprinos u napadu. Kroz karijeru ima prosek od 12.1 poen i čak 3.3 ofanzivna skoka. Prethodne sezone Gober je prosečno beležio strašan dabl-dabl po meču od 14.3 poena i 13.5 skokova po utakmici, uz 2.7 blokada.

Rudi je tek treći igrač nakon Paskal Sijakama i Krisa Midltona koji je nastupio na utakmici najvećih zvezda lige, a imao je nastupe u razvojnoj ligi. Uz to moramo da napomeno da je sa reprezentacijom Francuske ranije ove godine osvojio srebrnu medalju na olimpijskim igrama u Tokiju.

Statistika u karijeri: 12 poena, 11.3 skoka i 2.2 blokade.

Nagrade: 3 puta defanzivni igrač godine, 2 puta ol-star, jednom druga najbolja petorka lige, 3 puta treća petorka lige, 5 puta najbolja defanzivna petorka lige, jedanom lider po blokadama.

Paskal Sijakam, draft 2016.godine, prva runda, 27.pik, biran od strane Toronta.

Paskal Sijakam je jedano od najvećih otkrovenja razvojne lige. No, i pre toga se znalo da je Sijakam ogroman potencijal koji samo treba znati kako usmeriti da bi bio vrhunski igrač kakav je danas. Kako bi dodatno usavršio svoje veštine, prosleđen je od strane Toronta u njihovu razvojnu ekipu, gde Kamerunac nije oklevao i pokazao je istog momenta od stupanja na parket svoje znanje. Sijakam tokom sezone beleži 18.2 poena, 8.6 skokova i 2.6 asistencija po utakmici. Ali što je još važnije, biva glavna uzdanica filijale Reptorsa koja te sezone osvaja naslov razvojne lige, gde je Sijakam proglašen za najkorisnijeg igrača finala.

Nakon dve sezone svog boravka u razvojnoj ligi, Sijakam osvaja i svoj prvi trofej najjače lige sveta, ujedno i prvi trofej u istoriji ekipe iz Kanade. Igrači Reptorsa su se te godine isprečili ekipi Golden Stejt Voriorsa i tako uspeli da zaustave potpunu dominaciju i pokušaj osvajanja tri uzastopna naslova NBA lige. Štaviše, on je izabran za ol-star meč sledeće sezone. Tako je pored Lenarda bio druga uzdanica trenera Reptorsa, Nika Nursa i tokom sezone u kojoj osvajaju svoj prvi naslov beleži odličnih 16.9 poena, 6.9 skokova i 3.1 asistenciju tokom regularnog dela sezone, dok tokom doigravanja beleži 19 poena, 7.1 skok i 2.8 asistencija.

Statistika u karijeri: 14.3 poena, 5.8 skokova i 2.7 asistencija.

Nagrade: jednom šampion, jednom ol-star, jednom najbolja druga petorka lige i jednom igrač koji je najviše napredovao tokom sezone.

Kris Midlton, draft 2012.godine, druga runda, 39. pik, biran od strane Detroita.

Zvezda Baksa započeo je svoj put tako što je draftovan od strane Detroit Pistonsa. U svojoj prvoj sezoni Midlton biva prebačen u filijalu ekipe Pistonsa, gde je prosečno postizao 11.0 poena, 7.7 skokova i 3 asistencije u tri utakmice, ali se na kraju vratio da igra za Pistonse kako bi završio svoju prvu godinu u NBA ligi. Uprkos solidnoj sezoni početnika biva trejdovan u Milvoki gde je značajno poboljšao svoju igru. Počeo je da postiže dvocifren broj poena po utakmici i napravio solidan tandem sa tada novopečenim prospektom Baksa, Janisom Adetokumbom.

Midlton iz dana u dan sve više napreduje i sve više uživa poverenje ekipe Milvokija koja počinje da forsira duo Janis-Midlton. Sam igrač je dokazao da može da se istakne u najjačoj ligi, pre svega služeći kao pouzdana druga opcija pored Janisa. Midlton je pomogao Baksima da osvoje svoj prvi šampionat još od 1971. godine i Karim-Abdula Džabara, kao i Oskara Robertsona. Moramo naglasiti i njegovu utakmicu broj četiri finala lige kada je postavio lični rekord u plej-ofu, sa 40 poena. Midlton je prosečno beležio 24 poena, 6.3 skoka i 5.3 asistencije po utakmici u finalnoj seriji.

Treba napomenuti da je Midlton odmah po završetku sezone otišao put Tokija gde je osvojio zlatnu olimpijsku medalju ove godine. Postao je jedan od retkih igrača koji je iste godine osvojio prvenstvo i zlatnu olimpijsku medalju.

Statistika u karijeri: 16.8 poena, 4.8 skokova, 3.6 asistencija.

Nagrade: jednom šampion, 2 puta ol-star.