Evroliga

Marinković o Dušku Ivanoviću: Razmišljao sam - pakujem se i idem!

komentari (0)

Autor: TV Arena sport

24.04.2025 17:52
Vanja Marinković i Duško Ivanović Profimedia
Vanja Marinković i Duško Ivanović

Kako god se završila ova sezona košarkaša Partizana, sa ili bez trofeja, očekivanja navijača su da sportski sektor nadogradi ekipu "novajlijama", te da uz nosioce igre ove sezone naredne napadne plej-of Evrolige. Među njima će svakako biti i Vanja Marinković, najmlađi kapiten u istoriji crno-belih. 

Imao je naš reprezentativac problema sa povredama, a koliko je nedostajao, osetilo se u Kupu Radivoja Koraća, kada se nekadašnji šuter Valensije tek vratio, i još rovit u velikoj meri uzdigao tim, koji je došao nadomak trofeja. 

Nedavno je Marinković gostovao u podkastu kod Edina Avdića, a jedna od tema, bio je i njegov period u Baskoniji, kada je Vanja sarađivao sa Duškom Ivanovićem. Poznat je crnogorski stručnjak po tome što inisistira na veoma zahtevnom treningu, i disciplini u timu. Njegovu rigoroznu "ruku", osetio je i košarkaš Partizana. 

"Priznajem, došao sam kod Duška sa viškom kilograma, iako sam radio preko leta, ali sam došao sa nešto većom kilažom. Nije bitno koliko. Imao sam oko 107 ili 108 kilograma, a ja sam na oko 100. Došao u trening centar, dolazi i Duško, on nosi kačket, a meni već ide znoj niz kičmu. Rekoh mu ‘dobar dan’, a on meni odmah: ‘Imaš dve nedelje da smršaš’. Nema ni dobar dan, samo da imam dve nedelje da smršam, na 98-99 kilograma. I ja rekoh: ‘J***te’... Već sam razmišljao da nema šanse, da se pakujem i idem", priča Vanja Marinković u podkastu X&O kod Edina Avdića.

Nastavio je da se priseća tog perioda, uz naglasak koliko su treninzi bili zahtevni. 

"Smršao sam za deset dana, spustio sam se na 95 kilograma. Ono, vadili mi želudac... Treninzi su bili baš teški, te pripreme, to je bilo baš surovo. Jer je trening centar preko puta Buese u šumi i mi smo svaki dan kretali sa trčanjem, to mu je najjače. Prvo ide kondicioni koji drži ritam, 80% od starta, a pozadi idu dvojica na bicikli, jedan fizio i jedan pomoćni. I sad ja, prvi dan, nikad mi se to nije desilo, krećemo da trčimo i već razmišljam da nema šanse da izdržim, pakujem se i idem. Super sve, pare nisu ni bile neke. Ali već mi tu stoji (pokazuje da mu je duša u nosu). Imaš pola sata trčanja, pa teretana, radiš i zgibove, pa imaš ‘pet na nula’, pa šut, popodne ‘pet na pet’. Bilo je 2-2-1, pa slobodan dan. Baskonija ima čoveka, nutricionistu i onda sam svakako dobijao svoje. Nije mi se jelo, brokoli i karfiol, ali mi se nije ni jelo puno".

I pored svega, rekao je Vanja da je poslednja sezona pod Duškom bila i najbolja. 

"Sećam se drugi-treći dan, doručak pred trening, nisam godinama doručkovao ujutru, samo kafu i to je to. Pita me Duško šta je sa mnom, a ja pijem kafu. Odgovorim mu: ‘Ma ništa Duško’, a on će meni: ‘Pa, tek smo počeli’ uz onaj njegov osmeh. I ja kažem: ‘Majko, šta radi ovaj čovek’. Brzo sam smršao, izgubio kilažu, ali je to njegov metod, mi smo posle bili spremni kao zveri. Ne može niko posle da te pretrči. Prve godine se nisam snašao sa njim, ali poslednja mi je baš legla... Došao sam tu, nisam igrao u Valensiji poslednja tri-četiri meseca, pa sam imao reprezentaciju, gde nisam igrao. Tu sam propustio dosta, pa sam imao treninge, išao na odmor. Potrefilo se da prve godine i ne igram. Nisam imao samopouzdanja, nisam našao ulogu", rekao je Vanja